Zabrane izravnog i neizravnog financiranja

Na temelju iskustava stečenih primjenom u praksi Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 („Uredba") tijekom proteklih godina, Tijelo za europske političke stranke i europske političke zaklade („Tijelo") želi europskim političkim strankama i europskim političkim zakladama ponuditi popis smjernica (koji nije konačan). Smjernice koje Tijelo sastavlja ne utječu na izravno obvezujuću prirodu Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014. Nadalje, treba napomenuti da smjernice i dalje podliježu izmjenama s obzirom na to da se kontinuirano stječe dodatno iskustvo i/ili mijenja zakonodavni okvir.

Aktivnosti subjekata povezanih s europskim političkim strankama

  • Tijelo podsjeća da se članak 22. stavak 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 odnosi i na aktivnosti koje obavljaju povezani subjekti na europskoj razini koji primaju financijsku potporu od europskih političkih stranaka.

  • Člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 ne zabranjuju se zajedničke aktivnosti subjekata povezanih s europskim političkim strankama sa strankama članicama ili s njihovim povezanim subjektima.

  • Predmetnom odredbom, međutim, od europskih političkih stranaka zahtijeva se da, u slučaju zajedničkih aktivnosti povezanih subjekata sa strankama članicama ili s njihovim povezanim subjektima, stopa sufinanciranja odražava više čimbenika povezanih s kontekstom i sadržajem predmetnog događanja (vidi gore). Konkretno, potrebno je uzeti u obzir sljedeće čimbenike:
    • vidljivost europske političke stranke ili njezinog europskog povezanog subjekta;
    • razinu kontrole subjekta povezanog s europskom političkom strankom nad događanjem; i
    • udio sufinanciranja povezanog subjekta europske političke stranke mora biti razmjeran njegovoj vidljivosti i razini kontrole u usporedbi s vidljivošću i razinom kontrole stranke članice ili s njome povezanog subjekta.

Zajedničke aktivnosti

  • Zajedničke aktivnosti europskih političkih stranaka ili europskih političkih zaklada s partnerima na nacionalnoj razini nisu same po sebi zabranjene Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014. Konkretno, komunikacija s javnošću koju pokrene nacionalni partner za potrebe aktivnosti europskih političkih stranaka ili zaklada može biti učinkovito sredstvo za skretanje pozornosti na europsku politiku i politička pitanja. Međutim, zabrane financiranja utvrđene u članku 22. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 moraju se poštovati u svakom trenutku.

  • U slučaju aktivnosti koju određena europska politička stranka zajednički provodi s drugom političkom strankom, posebno nacionalnom strankom, prekomjerni udio europske političke stranke u financiranju takve aktivnosti mogao bi predstavljati „neizravno financiranje" koje je zabranjeno člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014.

  • U slučaju aktivnosti koje određena europska politička zaklada provodi zajedno s nekom političkom strankom ili drugom zakladom, prekomjerni udio europske političke zaklade u financiranju takve aktivnosti mogao bi predstavljati „neizravno financiranje" koje je zabranjeno člankom 22. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014. .

  • Kako bi se procijenilo postojanje mogućeg neizravnog financiranja stranke ili zaklade na nacionalnoj razini na temelju te odredbe, potrebno je uzeti u obzir niz čimbenika, kao što su posebno:

    • dosljedna vidljivost europske političke stranke/zaklade;

    • razina kontrole koju europska politička stranka ili zaklada ima nad aktivnošću u odnosu na stranku ili zakladu na nacionalnoj razini. Pri ocjeni tog aspekta bitni su opći kontekst aktivnosti, opseg, sadržaj, ciljevi, ciljna skupina / ciljne skupine, motivacija i potencijalna vrijednost aktivnosti za rezultat nacionalne stranke na nacionalnim izborima (vidi također presudu MENL/Parlament, T‑829/16, točka 83.ff);

    • udio sufinanciranja koji snosi europska politička stranka/zaklada, a koji bi trebao pokazati realističnu korelaciju s ukupnim sudjelovanjem europske političke stranke/zaklade u odnosu na sudjelovanje nacionalne stranke u određenoj aktivnosti (vidi također presudu MENL/Parlament, T‑829/16, točka 89.).

Kandidat

  • Kad je riječ o kandidatima, člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 propisano je da se za svakog pojedinačnog „kandidata" procjenjuje je li mu europska politička stranka osigurala „izravno ili neizravno financiranje".

  • Da bi se procijenilo smatra li se određena osoba „kandidatom", relevantni su sljedeći kriteriji:

    • postoje li opravdani razlozi na temelju kojih se može smatrati da je ta osoba, u vrijeme dok je u tijeku bila aktivnosti neke od europskih političkih stranki u kojoj sudjeluje i ta osoba, istaknula kandidaturu za izbore, posebno uzimajući u obzir javne izjave, kao i postupke imenovanja kandidata u predmetnoj stranci i/ili državi članici; i

    • kronologija događanja između aktivnosti u kojoj ta osoba sudjeluje i izbora.
  • Osobe koje su se prethodno kandidirale za bilo koju dužnost za koju se održavaju izbori (bez obzira na to jesu li zaista izabrane) više nisu „kandidati" u smislu članka 22. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 za potrebe postizborne aktivnosti, osim ako su u tom trenutku kandidati za ponovni izbor ili se kandidiraju za neku drugu dužnost, vodeći računa o prethodno objašnjenim kriterijima.

  • Valja napomenuti da se članak 22. stavak 1. navedene uredbe može primjenjivati i iz drugih razloga, među ostalim ako u vrijeme određene aktivnosti ne postoji nijedan „kandidat", npr. jer tijekom aktivnosti koju je financirala određena europska politička stranka (već) izabrani predstavnik iz neke stranke članice osigurava vidljivost i sadržaj toj stranci članici na trošak predmetne europske političke stranke (vidi prethodno navedene opće smjernice o zajedničkim aktivnostima u tom pogledu).

Opće napomene

  • Neizravno financiranje postoji u slučajevima kada nacionalna politička stranka ili kandidat pribavi financijsku korist, među ostalim tako što izbjegne troškove koje bi inače morao snositi, čak i ako nije proveden nikakav izravan prijenos (MENL/Parlament, T-829/16; ADDE/Parlament, T-48/17).
  • Kako bi procijenilo postoji li neizravno financiranje, Tijelo uzima u obzir skup indicija, primjerice indicije koje se odnose na sadržaj financirane mjere, te zemljopisne i vremenske indicije (vidi MENL/Parlament, T-829/16; ADDE/Parlament, T-48/17).
  • Kako bi se dokazalo postojanje neizravnog financiranja, dovoljno je osloniti se na „dovoljno konkretne, precizne i dosljedne dokaze" (ACRE/Parlament, T-107/19).